Novosti

Igra

Igra nema ciljeve kojima služi, ona svoje ciljeve i svoj smisao ima u samoj sebi. Igra nije radi nekog budućeg blaženstva, ona je u sebi već ‘sreća’.“

Eugen Fink (1984)

Igra se često pogrešno doživljava kao nevažna ili trivijalna aktivnost, no zapravo je bitna za tjelesni, intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj djece. Omogućuje djeci istraživanje svijeta, razvijanje vještina rješavanja problema, apstraktnog mišljenja te poticanje kreativnosti. Kroz igru, djeca uče kako učiti. Također, jačaju emocionalne veze s roditeljima i vršnjacima. S obzirom na sve veće urbane izazove s kojima se suočavaju današnja društva, poput stresora u obiteljskom životu i promjena u obrazovnim sustavima, podrška igri je ključna za razvoj vještina koje će djeca trebati kao budući odrasli ljudi.

Ljudi su nespecijalizirana vrsta, a to znači da se ne rađamo s gotovim repertoarom ponašanja zbog čega smo sposobni razviti raznovrsnije obrasce ponašanja. Pritom postoji nužnost isprobavanja različitih obrazaca ponašanja da bi se razvili oni koji su najefikasniji i najpogodniji. No, takvo isprobavanje može biti rizik za opstanak vrste. Niz autora ističe da je primarna funkcija igre upravo u smanjivanju ovog rizika. Mladunčad (i djeca) u igri, u periodu produženog djetinjstva, izdvaja obrasce ponašanja iz realnog konteksta, te ih prakticira, varira i usavršava odvojeno od mogućih posljedica u realnom kontekstu.

Igra je najviši oblik istraživanja.”

Albert Einstein

Prema Matejić (1978), ovo su neke važne karakteristike igre:

  1. Igra je simulativno ponašanje sa sljedećim odlikama:
    • Divergentnost (organizacija ponašanja na nov i neobičan način)
    • Nekompletnost (ne obuhvaća dostizanje specifičnog cilja, sažeto i skraćeno ponašanje)
    • Neadekvatnost (ponašanja nesuglasno datoj situaciji)
  2. Igra je autotelična aktivnost (sama sebi je svrha), iz čega slijedi:
    • Da posjeduje vlastite izvore motivacije
    • Da je proces igre je važniji od ishoda akcije
    • Dominacija sredstava nad ciljevima
    • Odsustvo neposrednih pragmatičnih učinaka
  3. Ispunjava privatne funkcije kao što su oslobođenja od napetosti, rješavanje konflikata, reguliranje fizičkog, spoznajnog i socijalno-emocionalnog razvoja
  4. Izvodi se u stanju optimalnog motivacijskog tonusa (umjerene psihičke tenzije uz odsustvo neodložnih bioloških prisila i socijalnih prijetnji).

Teoretičari različitih teorijskih pravaca različito definiraju igru, ali se svi slažu da je to aktivnost koja je pretežno vezana za djetinjstvo. U skladu s tim, produženo i zaštićeno djetinjstvo daju prednost u prilagođavanju promjenjivoj sredini i prilagođavanju na duži rok. Važno je napomenuti kako, premda je igra pretežno vezana za djetinjstvo, ona nije samo mogućnost djeteta nego i odraslog čovjeka. Ona u odrasloj dobi gubi neke funkcije, a druge bivaju naglašene.

Svaki pokušaj klasifikacije je umanjene vrijednosti zbog velike igrovne raznolikosti, mnogostranosti i složenosti igre, međuodnosa i preklapanja, ali u literaturi se najčešće svrstava u tri kategorije:

  1. Funkcionalna igra se definira kao igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motoričkim, osjetnim, perceptivnim). Dijete ispituje svoje funkcije i osobitosti objekta, a ovakva igra je u nekoj mjeri određena ranom socijalnom interakcijom, ali i u kontaktu s fizičkom okolinom.
  2. Simbolička igra (imaginativna igra, igra fikcije, igra uloga, igra pretvaranja) odgovara predoperacionalnom mišljenju i to je, prema Piagetu, oblik reprezentacije stvarnosti. Biti sposoban zamijeniti jedan objekt drugim (npr. koristiti bočicu šampona tijekom kupanja kao brod) je nužan predkorak za razvoj jezika.
  3. Igre s pravilima dijete zatječe u već gotovom obliku i ovladava njima kao elementom kulture, ali sudjeluje i u stvaranju novih. One se pojavljuju uglavnom oko sedme godine života, dovode se u vezu s dječjim moralnim razvojem i razmatrane su u relaciji sa samopotvrđivanjem, samousavršavanjem i društvenim potvrđivanjem. Igre s pravilima se smatraju jednim oblikom komunikacije, tipom socijalne prakse djece te mehanizmom reguliranja društvenih odnosa u dječjoj grupi. Imaju i dvije velike funkcije koje su vitalne za funkcioniranje svake kulture, a to su: socijalna integracija (približavanje članova grupe, podvrgavanje pravilima i socijalnim normama, kontrola vlastitih želja i impulsa itd.) i, s druge strane, socijalna diferencijacija (povećavanje rastojanja među članovima grupe, segregacija podgrupa, individualizacija itd.).

Svaka kategorija ili vrsta podržava određene aspekte kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja, a posljedice deprivacije igre mogu biti ozbiljne, kratkoročne i dugoročne:

  • Kognitivni razvoj: Djeca koja nemaju dovoljno prilika za igru mogu imati poteškoće u razvijanju sposobnosti rješavanja problema i kreativnog mišljenja.
  • Emocionalni i socijalni razvoj: Igra pomaže u razvoju samoregulacije, emocionalne otpornosti i usavršavanju socijalnih vještina. Djeca koja su lišena igre često pokazuju simptome anksioznosti, depresije i problema s ponašanjem.
  • Neurološki razvoj: Istraživanja su pokazala da djeca koja pate od ozbiljne deprivacije igre mogu imati abnormalnosti u razvoju mozga i niže razine neurotrofnih čimbenika, važnih za neuroplastičnost, odnosno sposobnost učenja.

Igra donosi radost, koja je ključna za samopouzdanje i opće zdravlje. Kroz igru, djeca doživljavaju psihofizičke, emocionalne i socijalne dobrobiti koje pozitivno utječu na njihov razvoj.

Psihofizičke dobrobiti igre:

  • pozitivne emocije poboljšavaju učinkovitost imunološkog, endokrinog i kardiovaskularnog sustava
  • smanjuje stres, umor, ozljede i depresiju
  • povećava opseg pokreta, agilnost, koordinaciju, ravnotežu, fleksibilnost
  • usavršava vještine fine i grube motorike

Emocionalne i ponašajne dobrobiti igre:

  • smanjuje strah, tjeskobu, stres i razdražljivost
  • stvara radost, intimnost, samopouzdanje i osjećaj uspjeha
  • potiče emocionalnu fleksibilnost i otvorenost
  • povećava smirenost, otpornost i sposobnost prilagođavanja promjenama i iznenađenjima
  • može zacjeljivati emocionalne rane.

Socijalne dobrobiti igre:

  • povećava empatiju, suosjećanje i dijeljenje
  • omogućuje stvaranje opcija i izbora
  • modelira odnose temeljene na inkluziji, a ne isključenju
  • poboljšava neverbalne vještine
  • povećava brižnost i privrženost

Pregled više od 40 istraživanja pokazao je da je igra značajno povezana s kreativnim rješavanjem problema, kooperativnim ponašanjem, logičkim razmišljanjem, IQ-om i popularnošću u vršnjačkim grupama. Djeca koja su motivirana igrom i nastoje proširiti svoje aktivnosti u igri, često su jezično naprednija i samopouzdanija. Mnoge studije također ističu važnost pregovora u vršnjačkoj imaginativnoj igri za razvoj socijalnih, kognitivnih i pismenih vještina djece predškolske dobi.

U literaturi se navode i hipotezirane funkcije igre između roditelja i djece:

  • kognitivna stimulacija i učenje
  • poticaj općem kognitivnom razvoju i jezičnim vještinama
  • informacije o fizičkom okruženju
  • pomoć u socijalnom razvoju, uspostavljanju društvenih odnosa, razvijanju socijalnih perspektiva, samoregulaciji i kontroli
  • razvoj uloga prema spolu

Igra je glavni način na koji djeca:

  • razvijaju unutarnje interese i kompetencije
  • uče donositi odluke, rješavati probleme, kontrolirati sebe i slijediti pravila
  • reguliraju svoje emocije
  • stječu prijatelje i uče kako surađivati s drugima
  • doživljavaju radost

Kroz sve ove aspekte, igra potiče mentalno zdravlje. Vraćanje slobodne igre djeci ne samo da je najbolji dar koji im možemo dati, već je ključan ako želimo da odrastu kao psihički zdravi i emocionalno kompetentni odrasli.

Pozitivni ishodi igre su, kao što vidimo, višestruki. Sada je pitanje kako ju možemo svakodnevno poticati odnosno osigurati dovoljno vremena i za tu aktivnost, budući da istraživanja pokazuju da je optimalno vrijeme u igri oko 2 sata dnevno.

  • Kao roditelj, obratite pažnju na način organizacije te dostupnost igračaka i društvenih igara. Osigurajte kutak za igru.
  • Ugasite televizor i općenito reducirajte vrijeme provedeno pred ekranima. Neka djetetu bude dosadno.
  • Pazite da igračke i drugi materijali za igru budu raznoliki te prikladni dobi. Širok asortiman igračaka će omogućiti djetetu da otkrije u čemu je dobro i što mu se sviđa. Nije potrebno pretjerivati s količinom i dobro je prednost dati igračkama koje potiču simboličku igru i igre pretvaranja naspram slagalicama, zagonetkama, puzzlama i slično.
  • Igračke su važne, ali nisu zamjena za tople odnose pune ljubavi koje potiču samopouzdanje. Vi ste najvažnija “oprema” za igru. =)

Can You Make Room?

If you fill every waking moment
of your childrens’ lives
they will have no room
to be themselves.
If you push them constantly
they will break.
If you burden them with an abundance
of material toys
their hearts will contract in possessiveness.
If you always try to please them
you will be their prisoner,
not their parent.

Don’t strive or strain.
Do your work, then rest.
Your children will learn serenity.

 

LITERATURA:

Duran, M. B. (2004). Dijete i igra. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Goldstein, J. (2012). Play in Children’s Development, Health, and Well-Being. Brussels: Toy Industries of Europe.

Martin, W. (2009). The parent’s Tao Te ching: Ancient Advice for Modern Parents. Da Capo Lifelong Books.

Whitebread, D., Basilio, M., Kuvalja, M., & Verma, M. (2012). The importance of play. Brussels: Toy Industries of Europe.